Portret kao 1860.
Sedi mirno 8 sekundi.
Sve se dešava u tvom telefonu. Slika se nigde ne šalje.
Napravi portret kao 1860. godine: ferotipiju, ambrotipiju ili dagerotipiju kamerom svog telefona. Ovaj besplatan filter mokre ploče simulira kolodijumski postupak, pa sediš mirno tokom ekspozicije i gledaš kako se ploča razvija.
Sve se dešava na tvom telefonu. Tvoja slika se nikada ne šalje na server.
Ferotipija je kolodijumska fotografija na crno lakiranom gvozdenom limu, najčešći portret 1860-ih, toplih sivo-smeđih tonova.
Ferotipija je na gvožđu, ambrotipija na staklu sa crnom podlogom (hladniji, mekši tonovi), a dagerotipija je srebrno ogledalo iz 1840-ih.
Kao i kod pravog postupka mokre ploče, ekspozicija traje nekoliko sekundi; to je deo izgleda.
Da, pored slike možeš da sačuvaš i kratak video razvijanja ploče.
Jeste, besplatno i bez registracije.
Besplatan alat Foto Jocković. Bez registracije, bez naloga.
U ateljeu pod krovnim prozorom ploča je tražila 3–15 sekundi. Duže sedenje znači više pokreta, a pokret ostaje kao providna senka.
Kolodijumski postupak (Frederick Scott Archer, 1851) bio je fotografija generacije naših pradeda. Fotograf u mračnoj komori prelije ploču kolodijumom, potopi je u srebro-nitrat, pa je dok je još mokra stavi u aparat. Posle snimanja ploča se odmah razvija i fiksira. Za nekoliko minuta portret je gotov. Ferotipija (tintype) je na crno lakiranom limu, ambrotipija na staklu sa crnom podlogom iza.
Obe su zapravo slabi negativi. Srebro je svetlo, pa na tamnoj podlozi izgleda kao pozitiv. Zato su slike i obrnute levo-desno, kao u ogledalu.
Kolodijum vidi samo ljubičasto i plavo svetlo, otprilike od 380 do 500 nm. Crvenu, narandžastu i žutu skoro ne vidi. Za ploču su crvene usne, rumeni obrazi i pegice gotovo crni, koža je tamnija nego uživo, a plave oči i plavo nebo su bledi, skoro beli. Zato ljudi na starim portretima deluju strože i „izboranije”.
Ploča je bila oko 1 ISO. U ateljeu pod krovnim prozorom ekspozicija je trajala 3–15 sekundi. Fotograf je skidao poklopac sa objektiva i brojao. Iza ljudi je stajao gvozdeni naslon za glavu. Ko se pomerio, ostao je na ploči kao providna senka.
Portretni objektiv Josefa Petzvala (1840) bio je oko 20 puta svetliji od prvih. U sredini je oštar, a ka ivicama mekan. Pozadina mu se „vrti” u krug. Ivice ploče su tamnije.
Sve se računa u tvom telefonu. Slika se nigde ne šalje.