Portret kao 1860. godine.
Sjedi mirno 8 sekundi.
Sve se odvija na tvom mobitelu. Tvoja se slika nikamo ne šalje.
Napravi portret kao 1860. godine: ferotipiju, ambrotipiju ili dagerotipiju kamerom svog mobitela. Ovaj besplatan filter mokre ploče simulira kolodijski postupak, pa mirno sjediš tijekom ekspozicije i gledaš kako se ploča razvija.
Sve se događa na tvom mobitelu. Tvoja se slika nikad ne prenosi.
Ferotipija je kolodijska fotografija na crno lakiranom željeznom limu, najčešći portret 1860-ih, toplih sivo-smeđih tonova.
Ferotipija je na željezu, ambrotipija na staklu s crnom podlogom (hladniji, mekši tonovi), a dagerotipija je srebrno zrcalo iz 1840-ih.
Kao i kod pravog postupka mokre ploče, ekspozicija traje nekoliko sekundi; to je dio izgleda.
Da, uz sliku možeš spremiti i kratki video razvijanja ploče.
Da, besplatno i bez registracije.
Besplatan alat Foto Jocković. Bez registracije i bez korisničkog računa.
Pod krovnim prozorom atelijera ploči je trebalo 3–15 sekundi. Što dulje sjediš, to se više pomičeš, a pokret ostaje na ploči kao prozirni duh.
Kolodijski postupak (Frederick Scott Archer, 1851.) bio je fotografija generacije naših pradjedova i prabaka. U tamnoj komori fotograf je premazao ploču kolodijem, osjetljivom je učinio u kupki srebrnog nitrata i stavio je u fotoaparat dok je još bila mokra. Odmah nakon ekspozicije ploča se razvijala i fiksirala, a nekoliko minuta poslije portret je bio gotov. Ferotipija nastaje na crno lakiranom željeznom limu, a ambrotipija na staklu s crnom podlogom iza njega.
Obje su zapravo tanki negativi. Srebro je svijetlo pa se na tamnoj podlozi čita kao pozitiv. Zato su slike i obrnute slijeva nadesno, kao u zrcalu.
Kolodij vidi samo ljubičasto i plavo svjetlo, otprilike od 380 do 500 nm. Crvenu, narančastu i žutu gotovo i ne bilježi. Za ploču su crvene usne, rumeni obrazi i pjegice gotovo crni, koža izgleda tamnije nego uživo, a plave oči i plavo nebo ispadnu blijedi, gotovo bijeli. Zato ljudi na starim portretima izgledaju strože i „izmučenije”.
Ploča je imala otprilike ISO 1. U atelijeru osvijetljenom krovnim prozorom ekspozicija je trajala 3–15 sekundi. Fotograf bi skinuo poklopac s objektiva i brojio. Iza osobe stajao je željezni držač za glavu. Tko bi se pomaknuo, ostao bi na ploči kao prozirni duh.
Portretni objektiv Josepha Petzvala (1840.) bio je otprilike 20 puta svjetliji od prvih objektiva. Oštar je u sredini, a prema rubovima mekši, i pozadina se „vrtloži” oko osobe. Rubovi ploče su tamniji.
Sve se izračunava na tvom mobitelu. Tvoja se slika nikamo ne šalje.